Odakle potječe ova mala pasmina?

Porijeklo mnogih pasmina već se dugo proučava, tako da ni maltezeri nisu izuzetak. Povijest maltezera počinje sa starim pitanjem: "Da li ova pasmina potječe s otoka Malte (vjeruje se da je pasmina dobila ime po otoku) ili ime i preci malteškog psa potječu iz sicilijanskog grada Melita?" Moguće su obje tvrdnje, ali točnost ni jedne od tih tvrdnji nije dokazana. Uz Maltu se spominje i naš otok Mljet čije je latinsko ime "Melitae". Naime, na jednoj rimskoj vaza stoji slika psa koji vrlo nalikuje maltezeru, a na njoj piče "canis melitaeus" što u prijevodu znači mljetski pas.

Grci i Rimljani su vjerovali da maltezeri zapravo potječu s otoka Malte, te je od tada ova mala pasmina nazvana Maltezer. Filozof Aristotel napisao je kratku povijest o ovoj pasmini. Po njegovom mišljenju maltezer je potekao i dobio ime po otoku Malti. Prema nekim drugim podacima malteški psi su zahvaljujući Feničanima, koji su ih iz centralne Europe dovozili na zapadni Mediteran, stigli na Maltu u vrijeme kada je ovaj otok bio važan trgovački centar, stoljećima prije Aristotelovog vremena, što znači da Malta nije bila zemlja njihovog porijekla, kako je Aristotel vjerovao. Pisac Strabo je početkom prvog stoljeća napisao: "Na Siciliji postoji grad nazvan Melita,odakle su izvezeni mnogi ljupki bijeli psići zvani Canis Melitei." Maltese Club of Great Britain smatra da maltezeri u stvari potječu iz Azije. Ako bismo tu tvrdnju prihvatili kao točnu, onda su ovi mali psi vjerojatno imigrirali zajedno sa nomadskim plemenima i preko Srednjeg istoka stigli u Europu. U Kini se smatralo da je maltezer predak pekinezera, kakvog danas viđamo, dok su mnogi povjesničari mislili da maltezeri vode porijeklo od Spitza kao psi iz Južne Europe. Dakle, misterija još uvijek nije rješena.Točno porijeklo ove pasmine nije utvrđeno.

Koliko je stara ova pasmina?

Poznato je da su maltezeri jedna od starijih pasmina i vjerojatno najstarija od patuljastih pasmina. Charls Darvin je tvrdio da su maltezeri postojali 6000. godine prije n.e. Maltese Club of Great Britain kaže da su maltezeri postojali još 8000 godina prije n.e. i da se to može dokazati. To je više od 6000 godina prije Straboa i Plinija Starijeg. Ukoliko je to točno onda se slobodno može reći da je malteški pas mnogo više nego rođak drugih pasmina - on je njihov predak.

Maltezer 17-og stoljeća na crvenom jastuku

Najbolji prijatelji maltezera Skye i Cairn terijeri - Valde Marirminger 1873.

Kako je maltezer dobio svoje ime?

Tijekom svoje duge povijesti ova pasmina imala je brojna imena: Melitae pas, Ye Ancient Dogge of Malta (Drevni pas sa Malte), rimski damski pas, tješitelj, otmjeni španijel, Bichon, čupavi pas, malteški terijer i malteški lavlji psić. Ovaj posljednji naziv nam otkriva da su maltezeri bili šišani na "lavlju frizuru". Ovo je zbunjivalo povjesničare koji su se bavili porijeklom i povijesti maltezera, s obzirom da je taj naziv asocirao na malog lavljeg psa. Na dvorovima Rimskog carstva maltezer je bio omiljeni ljubimac damama i tada je bio poznat kao rimski damski pas.

Kako je maltezer prikazan u umjetnosti?

Najstariji dokumenti ističu šarm i ljepotu maltezera koji su ih oduvijek krasili. Mnogi pisci su pisali o ljepoti, inteligenciji i ljupkosti maltezera. Ovaj pas je naveden u književnim djelima grčkih i rimskih filozofa i ostalih drevnih pjesnika i povjesničara, uključujući: Aristotela, Timona, Callimachusa, Aeliana, Artimidorusa, Plinija Starijeg, Epaminodusa, Martiala, Straboa i Svetog Clementa od Aleksandrije.

Najraniji dokazi o postojanju ovog psa nalaze se u Egiptu i Grčkoj. Statua psa koji sliči na maltezera iskopana je Fayumu u Egiptu, i datira iz 600-300. godine prije n.e. Ona pokazuje da su maltezeri bili predmet obožavanja kod drevnih Egipćana.

Statua iz Fayuma

Koliko god da su maltezeri povezani sa Egiptom, prvi pravi dokazi o čuvanju ovih psića kao kućnih ljubimaca potječu od Starih Grka. Grci su prvi opisivali ove pse u slikarstvu i u književnosti. Mnogobrojna slikovita predočenja maltezera su se zbivala u Grčkoj keramičkoj umjetnosti, kao što su vaze nađene na Vulci (oko 500 godina prije n.e.). Maltezeri su pasmina koja je oduvijek skretala pažnju slikarima. Na primjer crtež Nellie O’Brien koji je nacrtao Joshua Rejnolds 1733. prikazuje ženu koja drži malog bijelog psića.

Nellie O’Brien - Joshua Rejnolds 1733.

Na ovom pečatu iz 50. stoljeća prije n.e. prikazana je perzijska aristokratkinja koja svira harfu svom maltezeru

Francisco de Goya je ovako prikazao maltezera

Tijekom prvog stoljeća, Publius guverner Malte, imao je maltezera zvanog Issa kojem je bio veoma naklonjen. Pjesnik Marcus Valerius Martialis (Martial) napisao je dodatak koji je poznat u jednom od njegovih veličanstvenih epigrama:

"Issa je vragolastija od Catull-ovog vrapca.
Issa je čistija od golubijeg poljupca.
Issa je nježnija od djevojke.
Issa je dragocjenija od dragog kamenja.
Kako to ne bi bili posljednji dani kada vidi svjetlost
Treba je istrgnuti od njega zauvijek.
Publius ima naslikanu njenu sliku."

Rečeno je da je slika psa bila toliko živa, da pojedinac ne bi mogao reći da je to pas sa slike.

Tokom Renesanse, pjesnik Ludovico Ariosto u par crta svog književnog remek-djela Orlando Furioso, opisuje psa koji je vjerojatno maltezer:

"Najmanji pas kojeg je priroda ikad dala.
Njen plašt duge dlake, bijelji od lasice,
Njeni skladni probrani pokreti i
Neusporediva otmjenost izgleda."

Cavalier, Pomerenian i Maltezer kod košare - Johann Wegener 1855

Kako su opisivali maltezere?

Za Artemidorusa Daldianusa ovi psići su predstavljali "vrhovnu radost života i najveću radost". Bogati ljudi su gradili grobnice svojim uginulim maltezerima i na njih stavljali ploče sa natpisom „Melitaean Pedigree“, zabilježio je Theophrastus. Jedan od cijenjenijih dokumenata napisao je latinicom dr. Johan Kajus, doktor kraljice Elizabete I., negdje oko 1570. godine. On kaže da su maltezeri veoma mala pasmina kojoj treba posvetiti dosta pažnje. Što je pasmina manja, potrebno joj je više pažnje. Navodi i to da su maltezere dame držale u krilu u svojim krevetima i u rukama dok su putovale. Kao što vidimo, maltezeri su često bili nadahnuće piscima i privlačili ih minijaturnom veličinom. Edvard Topsel 1607. godine piše da ovi psi nisu bili veći od lasice. Line 1792. godine govori da su maltezeri veličinom slični vjeverici. Danberton u svojoj "History Naturelle" spominje da su ove psiće dame nosile u dijelu ženske toalete za grijanje ruku. Jedan njemački doktor je 1650. godine napisao da je mjesto porijekla maltezera Malta i da postoje dvije vrste maltezera: kratkodlaki i dugodlaki. Dodaje i to da su tada bijeli psi bili vrlo cijenjeni, a da bi ljude uvjerio u malu veličinu ove rase rekao je da su psi bili zatvoreni u košarama u kojima su hranjeni, ali je ta hrana bila kvalitetna i njihovi krevetići su bili prekriveni mekanom vunom. J.H.Walsh je napisao knjigu "The Dog in 1867". U nekoliko redova je opisao i malteškog psa: "Ovaj prelijepi mali pas je skaj terijer u minijaturi, sa mnogo nježnijom dlakom, znatno kraćim leđima i raskošnim zavijenim repom koji prekriva bokove. Sljedeća priča je poznata mnogim povijesničarima koji su proučavali porijeklo malteškog psa: "Čovjek poznat samo kao "Gospodin Lukey" 1841. našao je par maltezera u Manili na Filipinima. Lukey je platio ekstremno visoku cijenu za ove pse sa namjerom da ih pokloni Njenom Visočanstvu. Tijekom putovanja do Engleske koji je trajao devet mjeseci psi su bili potpuno zapostavljeni i loše stanje njihove dlake dovelo je do toga da maltezeri ne budu prigodan poklon za kraljicu. Ipak ovaj par malteških pasa uzgojen je s uspjehom i mnogi poznavaoci pasa složili su se da su ova dva psa preci većine maltezera koji žive u SAD i Velikoj Britaniji."

Kako su maltezeri dospjeli u razne krajeve svijeta?

Mjesto porijekla maltezera je teško odrediti jer su oni oduvijek putovali po cijelom svijetu. S ovim malim psima često se trgovalo s otoka Malte na Sredozemnom moru u sve ostale dijelove svijeta. Otok Malta je bio geografski centar rane trgovine i istraživači su bez sumnje pronašli pretke malenih, nejakih bijelih pasa, tu ostavljenih kao zamjena za potrebe i zalihe. Ljudi su ih davali u zamjenu za kinesku svilu koja je tada cijenjena kao zlato. Po riječima pisca Idstona maltezere su dovodili brodovima na obale gdje su ih prodavali. Nažalost, on dodaje i to da su oni bili "obični dugodlaki mali jadnici,uvijek okupani, nalickani i očešljani..." Pasmina je konačno raširena kao jedan egzotičan predmet trgovine sa drevnog trgovačkog otoka Maltei odakle su odseljeni karavanima na najudaljeniji prostor civiliziranog svijeta uključujući Srednji Istok, Tibet, Kinu, Filipine, i Japan. Feničani su ove pse prevozili od Malte do današnje Turske, gdje su maltezeri bili veoma cijenjeni. Maltezer se često koristio kao mali lovački pas, lovio je miševe i štakore. Tada su maltezeri bili krupniji nego sada.

Tijekom XIX. stoljeća ovi psići postali su veoma traženi, smatrani su pogodnim za prodaju na ulicama. Mrlje na dlaci glave smatrane su prednošću. Prodavač bi stajao na ulici i u rukama držao malog maltezera koji je skoro uvijek privlačio pažnju ljudi. 1859. godine dama iz Velike Britanije koja se zvala Miss Gibbs je nabavila malog maltezera Psyche od gospodina koji ju je nabavio od svog brata, kapetana broda. Psyche je bila čisto bijela i pričalo se da izgleda kao "živo klupko svile". Priča se da je dlaka na njenim ramenima bila duga 38 cm, ali je ona bila teška samo 1,5 kg. Ona je bila vrlo sitna u odnosu na druge maltezere koji su bili teški oko 3 kg.

Gospođa Stallibrass je bila jedna od najvećih pristalica ove pasmine u Engleskoj početkom XX stoljeća.

Koji poznati aristokrati su posjedovali maltezera?

Smatrani su vrijednim od strane više klase, aristokrata, državnika i kraljevskih ličnosti.  S vremenom su maltezeri odgajani na veoma specifičan način, kao psi za pratnju. Vjerovalo se da maltezeri posjeduju čak i medicinske moći liječenja - bolesnici su stavljali psa na svoj trbuh ili na grudi za utjehu. Zbog ovog običaja i pseće privrženosti, nježne prirode i male veličine, što olakšava ljudima da ih drže u rukama ili u krilu, maltezeri su postali poznati kao "Tješitelji". Značajni drevni vlasnici maltezera uključuju rimskog cara Claudiusa i Publiusa i rimskog guvernera Malte. Članovi kraljevskih obitelji koji su bili vlasnici maltezera su: Mary kraljica Škotske, Kraljica Elizabeta I., Kraljica Viktoria, Henry VIII., Josephine Bonaparte i Marie Antoinette. Pas je bio osobito popularan u Engleskoj u vrijeme kraljice Elizabete zahvaljujući kojoj je pasmina i popularizirana. Neke poznate osobe iz javnosti koje su vlasnici maltezera su: Elizabeth Taylor, John Travolta, Frank Sinatra, Halle Berry, Mia Farrow, Liberace, Lee Remmick, Heather Locklear, Kristin Chenoweth i Torrie Wilson.

Prve izložbe i prvi šampioni

Za vrijeme vladavine Henrija VIII. u Veliku Britaniju uvezeni su prvi maltezeri. Kao kućni ljubimci prihvaćeni su sredinom XIX. stoljeća. U ovo vrijeme počele su se održavati i prve izložbe pasa na kojima je malteški pas skretao veliku pažnju. Ljudi su oduvijek pokušavali stvoriti što manjeg maltezera, što je dovelo do toga da su psi izgubili vitalnost i postali teški za uzgoj. Kasnije je maltezer malo izmijenio izgled i osobine. Krupniji psi su postali traženiji, ali je bilo poželjno da budu teški između 2 i 4 kg. Cijela konstitucija psa je bila jača.

CH Pixie oštenjen 1887.godine na području današnje Velike Britanije

Eng CH Harlingen Snowman, poznati pobjednik koga je uzgojila Miss M. van Oppen,
oštenjen 1926., a postao šampion 1927. godine

U SAD-u su bili popularni "obojeni" maltezeri. Jedno od zabilježenih križanja pasmina bilo je križanje bijelih maltezera i crnih pomeranskih špiceva. Rezultat su bili crni maltezeri identični bijelim. Prvi bijeli maltezer koji je sudjelovao na Westminster izložbi prijavljen je 1877. godine kao malteški bijeli pas dok je prvi "obojeni" maltezer 1879. godine prijavljen kao malteški skaj terijer opisan kao bijeli pas sa crnim ušima. Tijekom četrdesetih godina dvadesetog stoljeća Dr. Vincenzo Calvaresi je bio jedan od istaknutih članova "Malteške Fantazije" u Americi i njegov uzgajivački program Villa Malta je proizveo više od 100 šampiona. Toni i Aennchen Antonelli od Aennchen's Maltese su bili glavna sila u utemeljivanju pasmine maltezer u Americi pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Jedan od najpoznatijih maltezera iz njihovog uzgajivačkog programa je ženka Ch. Aennchen's Poona Dancer, pobjednica 37 "Best in Show"-a (BIS-eva) čiji je vlasnik bio Larry Ward, a kasnije Frank Oberstar.

Maltezer s Pomerancem (Pomeranian). Ova ilustracija potječe iz 1881. godine i
otisnuta je u katalogu pasa s Vero izložbe (Vero Shaw ‘s Book of the Dog)

Slike nekadašnjih izložbenih maltezera

Slike današnjeg izložbenog maltezera

Autor: Maza i Lulu